Proslava obnove franjevačkoga samostana
Rođenja B. D. Marije na Lopudu
Fra Josip Sopta
U večernjim satima 6. srpnja 2018. konačno slavimo završetak radova na franjevačkom samostana na Lopudu. Prilazimo poznatim putem čudesnom ulazu u predvorje samostana. Nedavno su prema staroj fotografiji uklonjeni veliki čempresi a posađena murve. Samostan se s mora puno bolje vidi. Ispod svježe posađenih stabala velikih murvi posijana zeleni se trava.
Posvuda svijet, uglavnom strani. Vrata crkve su pritvorena a skele na zvoniku pokazuje da je srce samostan još u obnovi.
Na ulazu Anđeo iz Poljske 17. st., Tonči Plazibat/HANZA Media
Strogi protokol nas vodi kroz samostan u tvrđavu. Gospodin Zdenko Jereb, predsjednik „Arcus Dalmacija“ vodi posebnu brigu. Moji pratitelji Tomo i Miho su negdje zaostali. Tamo je u tijeku panel diskusija. Stotinjak ljudi sijedi okolo i na travi. Tema je Povratak moru popraćeni i moderna umjetnost. Ovim povodom otvorena je izložba Umjetničkoj galeriji Dubrovnik 4. 7.
Svi govore engleski. Vruće je. Ja sam u habitu, pokazujući time franjevačku prisutnost i identitet samostana. Iako smo u franjevačkom samostanu u očima mnogim vidim neko čuđenje. Ipak smo u franjevačkom samostanu. Srdačna dobrodošlica Franceske von Habsburg i pohvale. A meni srce gori od ushićenja. U kratkoj pauzi razgledam zdanje.
Gotovo mi naviru suze dok gledam sve to obnovljeno. Gdje su stari fratri da sve ovo vide? Fra Bonifacije Drakolica,+(1581) najznačajniji franjevac s Lopuda, koji je već za života u ovoj crkvi sebi podigao grob. Fra Toma Ostojić, fra Donat i drugi zaslužni lopudski franjevci. Nikada samostan nije bio tako lijep. Ni kada je 1580. u samostanu boli čak sedam fratara a na Lopudu 700 obitelji, dakle preko 3000 ljudi. Okoliš je tako uređen da je sve teško opisati. Kameni zidovi skrivaju ono šte je nekada bilo ruševina. Svuda uokolo ukrasno i ljekovito bilje. Na velikoj poljani ispod kojeg su veliki rezervoar kanalizacije ponovo trava. Tamo su fratri sadili krumpir, kupus i uzgajali masline.
A tek unutrašnjost. Klaustar je minimalistički obnove kao i okolne prostorije. Novim pločama je popločan klaustar. Ne primjećuju se novi zahvati. Kao da se vrijeme zastavilo. Lijevo je blagovaonica i kuhinja. Tu će biti izložbeni prostri. Sačuvano je nekoliko fresaka i crteža. Pod je ciglenih pločica. Vješto su skriveni su klimatski uređaji. Zidove su „na kačicu“ žbukali restauratori. To je potrajalo i koštalo.
Samostanski popret (pušnica) je obnovljen u starom stilu zajedeno s krušnom peći. i Svi drugi prostori. Na katu su privatne sobe. Sve je uređeno po starim mjerama ali na moderan način. Čudesno su uspjeli ujediniti staro i nov. Impozantne hrastove gredi i stropovi su ručno istesani. Kao da su barem 200 godina stari. Prozori od ariša se dobro nose s blizinom mora i soli.
Kao kuriozum sačuvan je fratarski zahod, prema nekima najstariji na Mediteranu, možda iz samih početaka samostana. Četiri kabine jedna uz drugu svjedoče o neusiljenom obavljanju nuždi ali i izvanrednom higijenskom rješenju. U čemi sve fratri nisu prednjačili?
Vraćamo se ponovo u tvrđavu. nakon nadvojvotkinje Franceske govorila je u ime Ministarstva Kulture Žana Baća. Kao zadnji je nastupio autor ovih redaka. U kratkom govoru izrazio sam zahvalnost Bogu i ljudima za obnovu, naglašavajući da samostan nije obnovljen dok njegovo srce, crkva i zvonik se ne obnove . Pozvao sam sve da nastave radom na obnovi i pomognu završetku.
Uslijedio je kratki blagoslov. Svi su došli ispred bine držeći se za ruke. Kako je tu bilo ljudi iz svih europskih i mnogih drugih zemalja blagoslov sam izrekao na latinskom jeziku. Poslije sam s pratnjom poškropio samostanske prostore.
Bilo j e lijepo vidjeti Lopuđane kako su se u velikom broj i neskriven znatiželjom okupili. Nakon dva desetljeća su mogli obići prostre ali ovaj put ne kao ruševine nego izvanredno uređene.
Pitaju me jesam li zadovoljan i kada će crkva biti opet otvorena. Ja mislim na Fra Marija Šikića koji je posebnim žarom pratio sve moje napore. On se danas s nama raduje u nebu.
Više fotografija ovdje.