Samostan

Rijeka Dubrovačka
Rijekom dubrovačkom nazivamo područje uz rijeku Omblu, te naselja Knežicu i Šumet. Kako je ovo područje, koje je sredinom 10. st. ušlo u posjed Dubrovnika, oskudijevalo većim površinama obradivog tla, nisu se razvila veća naselja. Relativni mir uživa dubrovačka vlastela u brojnim ljetnikovcima. Nešto življe bilo je u blizini izvora Omble i samostana benediktinaca, kasnije franjevaca u Rožatu, te na bivšem području ‘Juncetum’, tj. u Šumetu.
U Rožatu je Sabino Gundulić podigao 1115. prvu crkvu, koju je s očinskom baštinom darovao benediktincima iz Monte Cassina. Kad je potom sagrađen i samostan 1197., samostan i crkva pripojeni su samostanu na Lokrumu, da bi 1239. pravo nad benediktinskim dobrima na Lokrumu i Rožatu prešlo ponovno na samostan Monte Cassino. Međutim, već krajem 13. st. samostan propada, a benediktinci se iz Rožata povlače.
Po odlasku benediktinaca osniva se prva župa 1321. za cijelo područje Rijeke s crkvama sv. Stjepana/Sustjepan i Velike Gospe u Rožatu.
Potkraj 14. st. franjevački vikarijat iz Bosne gradi u Rožatu  kuću za oporavak bolesne braće. Započinje nazočnost franjevaca od kojih će stizati pomoć u pastorizaciji područja Rijeke, ali i šire. Kako se vremenom župno središte učvrstilo u Rožatu, to se za naselja oko ušća rijeke Omble osniva druga župa 1769. g.
U drugoj polovici 20. st. ubrzano se grade naselja na desnoj obali Omble, a time je u župi broj stanovnika bio višestruko uvećan. Po popisu iz 1961. na području čitave Rijeke živi oko 1500 duša, dok ih je 2001. već 9700 u 2400 obitelji.
Blizina grada uvjetovala je razvoj ovih prigradskih naselja. Nekada su tu živjeli samo sluge uz vlastelinske ljetnikovce, a danas živalj koji je došao iz pasivnih sela bliže gradu tražeći posao u trgovini, ugostiteljstvu, gradskim tvrtkama ili službama.
Nevolje tijekom stoljeća, koje su pratile Republiku, nisu mimoilazile ni Rijeku Dubrovačku. Jedino je franjevački samostan mimoišla pljačka crnogorsko-ruske vojske 1806. g. Tada je, naime, franjevački brat laik iz samostana u Rožatu, Luka Marketi, posjetio vladiku Petra I. P. Njegoša u dvorcu Sorkočević (Komolac) i molio milost za stanovnike Rijeke. Pošteđen je samostan.
U agresiji Srba i Crnogoraca 1991. naselja su Rijeke pretrpjela teška razaranja. Pučanstvo je bilo prognano. Okupacija je trajala od početka listopada 1991., kad su pale i prve žrtve, do kraja svibnja 1992. g. Osim obiteljskih i gospodarskih objekata, opljačkana je i Marina koja je na vezu imala na tisuće plovila. Ono što se nije moglo opljačkati, spaljeno je. S Golubova Kamena poviše izvora Omble četnici su stražarili nad ovim područjem i prolazom kroz Rijeku sve do srpnja 1992. g.
Sustjepan je bio na granici razdvajanja. Četnici ga doduše nisu osvojili, ali je tu bilo poprište neprestanih borbi. U svakodnevnim pokušajima proboja obrane, ništa nije ostalo pošteđeno.
Rijeku je u zadnje vrijeme sve više ugrožavao rastući promet uskim prometnicama, pa je rijeka Ombla premoštena u ušću visećim mostom 2001. g.
Objavljeno u Rijeka Dubrovačka

cropped-zupa_rozat_franjevacki_samostan-1-2.jpg

Samostan Pohođenja Marijina
Biskupija dubrovačka – Metropolija splitska
http://www.ofm-sv-jeronim.hr/tko-smo-mi/samostani/rozat/
Mali samostan Pohoda Bl. Djev. Marije u Rožatu je sagradila 1393. Bosanska vikarija za oporavak, liječenje i za materijalno opskrbljivanje braće. Nakon pada Bosne pod tursku vlast Republika se oslobađa izravnih veza s Bosanskom vikarijom i 1468. samostane na svom području stavlja pod svoju upravu, tako i ovaj u Rožatu. Redovnici su vršili pastoralnu službu do 1472. po povlasticama papa Grgura IX. i Ivana XXI.
Trošni samostan srušio je 1582. fra Silvestar Galjazović i gradio novi kojega je dovršio fra Frano Radaljević. S istočne je strane crkva, s ostalih stambene prostorije s klaustrom po sredini. Klaustar je jedan od najvećih u provinciji (površine 542,22 mq). Ima romaničke arkade i stupove sa ukrašenim kapitelima (vjerojatno rad fra Frana Radaljevića). Završen je 1585. (kako svjedoči natpis u kamenu: IN OFFICIO SUI MINISTERIATUS FRATER FRANCISCUS RADALJEVIC POSUIT PAUPERUM OPIBUS. MDLXXXV. FEBRUARII). Jedina reprezentativna prostorija je blagovaonica. Crkva je (duga 24,80m, široka 7,80m, visoka 8,20m) građena kamenom, sa polugotičkim prozorima i rozetom nad vratnicama. Glavni oltar je kameni s palom Krunjenje Bezgrješne (nepoznati slikar, XVI.st.). Dva pobočna je postavio fra Hijacint iz Dubrovnika 1734.: Gospe Karmelske i sv. Antuna – oba s kipovima. U crkvi je bilo groblje. Trokatni zvonik s kupolom je istočno.
U potresu 6. travnja 1667. potpuno su uništeni: crkva (poginuo gvardijan fra Bono iz Dubrovnika) i zapadni dio klaustra. Crkva je obnavljana od 1702-1704. pripomoću Republike, a klaustar je uređen 1986.
Samostan5
Za francuske i početka austrijske uprave samostan je djelomice zaposjela vojska a u njemu je boravio brat laik fra Luka Marketi (posjetom vladiki Petru Petroviću Njegošu spasio je samostan od crnogorske vojske koja je bila s protivne strane Rijeke u palači Sorkočević). Po odlasku vojske popravljen je dio samostana; lađa crkve popločana je kamenom iz Korčule (1862.), dobavljene su klupe te orgulje tvrtke Rieger; zamijenjeni su stari kipovi: Gospin i sv. Antuna. Obnovljen je zvonik i dobavljena zvona iz ljevaonice Cukrova iz Splita.
U samostanu je 1855-1863. bio fra Pacifik Radeljević (jedini za kojega je poznato da se bavio znanstvenim radom). Pjevao je i pisao epigrame na hrvatskom te prevodio (Ariostove satire i Orlando Furioso, Gerusalemme liberata, Telemahu Torquata Tassa, popravio Hidžin prijevod Vergilijeve Eneide). Rukopisi ovih prijevoda su u knjižnici Male Braće u Dubrovniku. Od 1890-1899. u samostanu je Collegium seraphicum.U potresu 15. travnja 1979. samostan je konstruktivno demoliran i prijetila je opasnost da se sruši. Župnik fra Dinko Vlašić nije napustio župe, službu Božju je slavio u sobi, dok nije njemački Karitas postavio montažnu kuću. Samostan je obnovljen (zauzimanjem Zavoda za obnovu Dubrovnika). Radove je izvelo građevno poduzeće “Međimurje” iz Čakovca (1983-1986.). Objekt je armiranjem povezan u cjelinu. Crkva je predana u čisto arhitektonskom stanju (s velikim oltarom – pobočni su odstranjeni, tlo popločano starim pločama). Braća su postavila oltar prema narodu, namještaj i križni put (rad Nine Sedlar).Djelatnost braće je pastoralna (bogoslužje u vlastitoj crkvi i ispomoć susjednim župnicima). Od potresa 1667. franjevci u više navrata upravljaju mjesnom župom, da bi je preuzeli za stalno 1883. Izgradnjom naselja na desnoj obali Omble (u župi Rožat) u novije vrijeme, župa se brojčano povećala petnaestak puta.Knjižnica ima oko 2000 naslova. Važnije su slike: na velikom oltaru i sv. Franje (Celestin Medović).
FSR:
Djeluje u sklopu Dubrovačkoga.
Važnija slavlja:
sv. Ante (13.VI.) i Bl. Djev. Marija od brda Karmela (16.VII.).
Literatura:
Donato Fabianich, Storia dei Frati Minori dai primordi della loro istituzione in Dalmazia e Bossina, vol. II., Zadar 1864, 215. – Benvenutus Rode, Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S. Francisci Ragusii, Quarracchi presso Firenze 1914. – Frano Jurić, Franjevački samostan u Dubrovačkoj Rijeci, Zagreb 1916. – Schematismus … Provinciae S. Hieronymi in Dalmatia et Histria, Roma 1959.