Franjevci i novac
Na današnji dan se obilježava Dan novca. Nije na odmet posjetiti da je sv. Franjo novac zvao đavolski izmet. U raspravama o evanđeoskom siromaštvu i kako ga ostvariti franjevci su naišli na niz praktičnih i teorijskih teškoća. Ideal siromaštva je tražio pravilnu upotrebu dobara. Jedan od njih je upotreba novca.
Crkva je zabranjivala kamate kao zelenaštvo. Tadašnji filozofi i teolozi su nijekali moć mrtvoj materiji, srebrencima ili zlatnicima, da se množe poput živih bića. Bilo je to u suprotnosti sa zdravim razumom i filozofskim učenjima.
Ipak nisu svi mislili tako. U svojim čuvenim raspravama Ivan Petar Olivi (+1298) je
skovao termin kapital koji je različit od novca. U svom čuvenomu „Traktatu o ugovorima“ iz 1295. on je iznio novo učenje. To je današnji pojam kapitala. On se oslanjao na Aristotelovo učenja o „impetusu“ tj. početnom uzroku kretanje nekoga tijela. Olivi u pitanjima novca pretpostavlja nematerijalni „impetus „ ili zalet . tj. sile koja pokreće s naprijed, nečemu budućem. Taj nematerijalni uzrok je očekivanje od uloženoga.
Kapital je sličan živom sjemenu koji se plodi i donosi dodanu vrijednosti „valor superadiunctus“ koji ulagaču daje još više od uloženoga. Tako je izbjegnuta filozofska poteškoće plođenja mrtve tvari. Kapital je dakle dobit dobivana od uloženog koji kroz dinamički faktor vremena, tj. kamate, stvara dodatnu vrijednost koju zovemo kapital. Marxov „Kapital“ se upravo poziva na Olivijev višak vrijednosti.
Trebalo je dugo vremena da se dozvoli kršćanskim bankarima uzimati kamate. U međuvremenu su franjevci u 15. stoljeću osnivali „Banke milosrđa – Montes pietatis“ koji su uz neki zalog i vrlo niske kamate posuđivale kratkoročne kredite. Ove banke su neko vrijeme poslije Potresa 1667. postojale i u Dubrovniku.
Olivijeva teorija se smatra jednim od kamena temeljaca moderne ekonomije. Olivijevo učenje je djelom proglašeno heretičnima, ali su njegove ideje našle svoj odjek u Franjevačkom redu, posebno opservantskom ogranku.
FJS