DRUGI DAN SIMPOZIJA O FRA BERNARDINU SOKOLU U KAŠTEL SUĆURCU, 19. V. 2018.

Opjevao je otajstvo Boga i čovjeka; Otkupitelja i čovjeka otkupljena. Bogom dotaknut, doticao je zbiljnost postojanja koja je onostrana onomu što se može vagati, zbrajati i mjeriti; ispitivati u laboratorijima ovoga svijeta Kaštel Sućurac, (IKA) – Pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović u subotu 19. svibnja u Nadbiskupskoj palači, Podvorje u Kaštel Sućurcu započeo je znanstveni skup u povodu 130. obljetnice rođenja fra Bernardina Sokola, hrvatskog svećenika i glazbenika. Nakon hrvatske himne, sve nazočne je pozdravio gradonačelnik grada Kaštela Denis Ivanović koji je posebno uputio riječ zahvale župniku don Ivanu Deliću, i svim organizatorima, te je istaknuo da su upravo dobili odobrenje da se zemni ostaci mučenika i glazbenika fra Bernardina Sokola mogu iskopati i prenijeti u njegovo rodno mjesto Kaštel Sućurac.

Potom je dožupan Luka Bačić, u ime Županije splitsko-dalmatinske i župana Blaženka Bobana poželio svima dobrodošlicu, posebno naglasivši, kako će ovaj skup rasvijetliti lik fra Bernardina Sokola.” Potom je Nedjeljko Nedo Kovačev kao uvodnu pjesmu otpjevao „Glasna, jasna”, a fra Stipe Nosić iz Samostana male braće u Dubrovnika pročitao pismo provincijala fra Andrije Bilokapića. Provincijal se ispričao što osobno ne može biti dionikom „Dana fra Bernardina Sokola, te dodao: „Ali sam s vama onim najboljim dijelom svoga bića. Spomen je jedna od osnovnih označnica kršćaninova postojanja, mi sada postojimo iz onodobnog i smjeramo prema svedobnom. Izrastamo iz onoga što se zbilo i pružamo ruke prema neprolaznom: Vječnom… Spomen na Raspetoga i Uskrslog postao je spomen-čin koji je odredio životni put fra Bernardina Sokola. Odlučio ga je slijediti redovničkim i svećeničkim načinom postojanja, svoju bogatu nadarenost stavio je u službu evanđelja. Opjevao je otajstvo Boga i čovjeka; Otkupitelja i čovjeka otkupljena. Bogom dotaknut, doticao je zbiljnost postojanja koja je onostrana onomu što se može vagati, zbrajati i mjeriti; ispitivati u laboratorijima ovoga svijeta. Pjesnici, Kristovi vjernici, svjedoci neprolaznih vrednota, postoje iz onoga najzbiljskijega koje omogućuje postojanje. Oni su redovito ukor ljudskoj gluposti… Zahvaćen vihorom zla komunista čije su žrtve postali mnoštvo nebrojivo, fra Bernardin je prvomučeni redovnik, svećenik Crkve u Hrvata. Jedan od mučenika u nizu onih od Kalvarije do dana današnjega. Pridružen je mnoštvu svjedoka evanđelja u zemlji Hrvata… Svima želim da nam fra Bernardin Sokol bude pitanje i odgovor u našem ljudskom traženju i kršćanskom hodu…”, ističe se u pismu provincijala Bilokapića.

Zatim je prvi dio znanstvenog skupa pod nazivom „Životni put fra Bernardina Sokola” kojim je presjedao dr. sc. Vladan Vuletin, započeo izlaganjem dr. sc. fra Stipe Nosić iz Samostana male Braće u Dubrovniku naslovljenim „ Iz životopisa fra B. Sokola, novije spoznaje”. Izlagač je predstavio fra Bernardina kazavši: „Krsno ime fra Bernardina Sokola bilo je Luka. Nakon što je 1905. stupio u franjevački red počeo se baviti glazbom. Kao svećenik odlazi na studij glazbe i teologije u Klosterneuburg kraj Beča, gdje je boravio od 1915. do 1917. Nakon toga je do 1924. na Franjevačkom učilištu u Dubrovniku predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. God. 1925. doktorirao je teologiju, a na Papinskoj višoj glazbi školi 1926. završio muzikologiju. Od 1927. do 1929 na Teološkom fakultetu u Zagrebu predavao je u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju. Poslije je živio na otoku Badija kraj Korčule, gdje je bio profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Uz uspješan pedagoški rad i komponiranje iskazao se i kao nakladnik. Tu se posebno ističe njegov veliki glazbeni projekt Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. Zbirku za crkvenu i svjetovnu glazbu, koji je započeo 1929. i u kojem je do 1941. izdao 80 zbirki. Surađivao je s više glazbenika u domovini i inozemstvu, a još za života ime mu je uvršteno u neke strane glazbene leksikone. U Zagreb je ponovno došao 1941., kako bi nastavio svoje izdavačko djelovanje. U tome ga je spriječila bolest, ali i ratne neprilike, pa se na Badnju vratio u veljači 1944. Tu su ga lažno optužili da je odao partizane, pa ga je nekoliko njih u noći 28. rujna 1944. uhitilo i odvelo iz samostana. Nekoliko dana nakon toga, more mu je izbacilo tijelo na obalu Orebića, gdje je od skupine mještana u tajnosti pokopan. Poslije toga i njegova djela zahvatio je veo šutnje. Pripadnici OZNA-e prigodom njegova uhićenja odnijeli su iz njegove sobe više spisa, a neki od njih nađeni su tek nakon 74 godine. Među njima je i njegovo pismo iz kojeg se vidi da nije volio partizane, ali i da ih nije odao. Ubijen je nevin, bez suda, a tijelo mu još leži na plaži u Orebiću.”
Prof. dr. sc. Marko Trogrlić i Marijan Buljan, doktorand na studiju povijesti, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu održali su izlaganje „Vjersko i društveno stanje u Kaštelima, od kraja 19. st. do kraja Drugog svjetskog rata”. Cilj izlaganja bio je prikazati vjersko i društveno stanje toga vremena, pri čemu se nije moglo zaobići ni političko razdoblje koje je gotovo u potpunosti obuhvatilo život fra Bernardina Sokola.
Doc. dr. sc. Mladenko Domazet, povjesničar s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, u svom izlaganju „Kaštel Sućurac u vrijeme rođenja fra Bernardina Sokola„ fokusirao se na relativno kratko razdoblje Kaštel Sućurca, koje započinje 1888., godinom rođenja Luke Sokola (fra Bernardina), odrastanjem i pohađanjem osnovne škole i njegovim odlaskom iz rodnog Kaštela u jesen 1900., kada nastavlja izobrazbu na otočiću Košljunu.
Mo. Josip degl’Ivellio, Zagreb, zborovođa, skladatelj, u svom izlaganju „Fra Bernardin Sokol kao član Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja – Zmaj putaljski” objasnio je ulogu Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja” u vremenu od njezina osnutka 1905. do ukinuća 1946., a posebno okupljanje intelektualne, umjetničke, vjerske i političke elite u članstvo Družbe, u čijem je članstvu bio i fra Bernardin, koji je pisao skladbe posvećene Družbi i Pjevačkom zboru s domoljubnom tematikom te temom Starog grada Ozlja, koji je vlasništvo Družbe, kao vječnog nadahnuća mnogih skladatelja.

Potom je, nakon kratke stanke slijedio drugi dio znanstvenog skupa pod nazivom „Glazbeno stvaralaštvo fra Bernardina Sokola” a započeo je izlaganjem mo fra Stipice Grgata, orguljaša, dirigenta iz samostana Gospe od Zdravlja u Splitu i dr. sc. Vite Balića, muzikologa s Umjetničke akademije u Splitu naslovljeno „Predstavljanje izvornih i novih notnih izdanja fra Bernardina Sokola s posebnim osvrtom na zbirku Angelusa”. Izlagači su predstavili izdanja Angelusa i Misse jubilaris, te najavili nova izdanja svih misa, jer su to djela kojima je Sokol stekao neizbrisivo mjesto i u liturgijskoj glazbi prve polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj.
Prof. dr. sc. Hana Breko-Kustura, muzikologinja, HAZU-Zagreb i dr. sc. Vito Balić, muzikolog s Umjetničke akademije u Splitu priredili su izlaganje „Paradigme (liturgijskih) skladbi fra Bernardina Sokola, novi pogledi i pokušaj revalorizacije” u kojemu je predmet istraživanja bio usmjeren primarno na europsku i hrvatsku kontekstualizaciju, te novu raščlambu odabranih misa koje je skladao fra Bernardin Sokol.
Prof. dr. sc. Ivana Tomić Ferić i dr. sc. Jelica Valjalo Kaporelo, muzikologinje s Umjetničke akademije u Splitu održale su predavanje „Svjetovna glazba fra Bernardina Sokola” u kojem su analizirale njegovu rukopisnu harmonizaciju i zabilježbe o kontrapunktu pod naslovom „Nekoje misli glede Polifonije”, i naposljetku izvele zaključak o primjenjivosti te notne građe u današnjoj glazbeno-pedagoškoj praksi.
Dr. sc. Tea-Tereza Vidović Schreiber sa Odsjeka za rani i predškolski odgoj Sveučilišta u Splitu imala je izlaganje „ Stilske značajke pjesama biranih za ‘Glazbene monologe’ fra Bernardina Sokola”
Dr. sc. Vladan Vuletin, muzikolog, dirigent i skladatelj s Filozofskog fakulteta u Splitu održao je izlaganje „Fra Bernardin Sokol u krugu svećenika glazbenika u Kaštelima novijeg doba” u kojemu je govorio o trojici crkvenih glazbenika koji su rođeni u Kaštelima. Riječ je o franjevcima Bernardinu Sokolu, Ivi Peranu i dominikancu Jordanu Viculinu iz Kaštel Lukšića. Sva trojica su djelovala kao glazbeni pedagozi, zborovođe i orguljaši, a bili su i skladatelji. I dok je fra Ivo Peran kao skladatelj bio iznimno popularan za svoga života, glazbeno djelo Sokola i Viculina, nakon njihove tragične smrti u Drugom svjetskom ratu, palo je u zaborav. Od početka dvadesetih godina 20. stoljeća o njima se počelo pisati, a i njihova djela su se ponovno počela izvoditi. Među ovom trojicom kaštelanskih crkvenih glazbenika najplodniji skladatelj je fra Bernardin Sokol.
Nakon toga, slijedila je stanka do popodne, kada se održava treći dio poslijepodnevnog znanstvenog skupa.

IKA, 19. V. 2018.

Više fotografija ovdje.