ZVONA DELORITE 66/2018.

Dragi moji župljani, prijatelji, čitatelji
u rukama držite „Zvona Delorite“ – preko kojih vam se po prvi put obra
ćam kao vaš župnik. Kada su u pitanju posljednji mjeseci u našoj župnoj
zajednici – puno se toga važnog dogodilo. Nakon više od pola stoljeća ne
prekidnog boravka u Kuni braća franjevci su zbog manjka svećenika odlučili
napustiti samostan i župu u Kuni. Samostan je darovan novoj pustinjačko
misionarskoj zajednici sestara Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od
Gore Karmela. Ovu zajednicu vidim kao dar i providnost Duha Svetoga – bu
dući da smo u svojoj sredini dobili zajednicu koja moli i na jedan predivan
način nas zagovara kod Oca nebeskoga.
Druga važna stvar je naše preseljenje sa nedjeljnim Sv. Misama u Maticu
– župnu crkvu. Ovaj trenutak preseljenja doživljavam kao providnost za
sebe ali za sve vas koji volite i osjećate pripadnost župi Uznesenja BDM u
Kuni. Matica ili ako hoćete Majka (svih crkava i kapelica u našoj župi) po
stala je oronula, napuštena, zapostavljena starica. Starica koja se počela
urušavati i krvariti čekajući i nadajući se kad će joj se vratiti njena djeca
koju je stoljećima primala, njegovala i odgajala u nekoć lijepoj i životom
ispunjenoj unutrašnjosti. Ta Majka je ponajprije kroz desetljeća ostala bez
svoje djece, rijetko su je posjećivali, još manje se o njoj brinuli, pa je tako
nekoć predivna, urešena ljepotom svoje povijesti postala samo povremeno
svratište onima koji bi se ponekad sjetili da u centru našega mjesta ima ne
što vrijedno divljenja. A dragi čitatelji majka je osoba kojoj se svakodnevno
trebamo zahvaljivati i diviti. Naša Matica – majka napokon je dočekala da
joj se ponovno vrate njeni sinovi i kćeri – i sad je na nama njenoj djeci da ju
ponovno uresimo i učinimo dostojnom ljepoticom kako ona to i zaslužuje.
Stoga vas u ovom prvom obraćanju preko „Zvona Delorite“ molim da
mi pomognete kako bismo majci vratili davno izgubljeni sjaj. Potrebne su
nam nove klupe kako bi nas mogla primiti u svoje naručje i kako bismo se u
tome naručju osjećali ugodno. Potrebno nam je grijanje kako bismo osjetili
majčinu toplinu svaki put kad joj dođemo u krilo. Potreban nam je razglas
kako bismo mogli što bolje čuti pjev i zvuk onoga što nam majka ima reći.
Potreban nam je novi pokrivač tj. krov i ruho tj. obnova ispucanih zidova
kako bismo majku zaštitili od kiše, vlage i propadanja.
Ponajviše ste nam potrebni svi vi kako biste majku ponovno učinili maj
kom, stoga vas sve pozivam da se odvažite i budete dio predivne priče koju
smo započeli zajednički pred samo nekoliko tjedana.
Želim vam svima obilje Božjeg blagoslova, u nadi da ćete razumjeti ko
liko bi nam Majka trebala biti važna.
S poštovanjem,
vaš župnik,
don Marinko Šljivić