Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić zatvorio je u subotu, 22. listopada dvodnevni Međunarodni znanstveni skup „Jubileji sv. Vlaha – poticaj suvremenim znanstvenim promišljanjima“ koji je u Godini sv. Vlaha organiziran u Dubrovnik i na kojem je sudjelovalo 16 znanstvenika.

Bravo! – za interdisciplinarnost skupa

Zahvaljujući organizatorima te predavačima na zanimljivim predavanjima biskup Uzinić je istaknuo da se ovim skupom napravilo nešto što se u današnjem trenutku u Republici Hrvatskoj ne uspijeva na lak način napraviti i što izaziva prijepore, a to je da se uspio učiniti dijalog, ili interdisciplinarni skup, između Teološkog fakulteta i Filozofskog fakulteta, zatim i Pravnog fakulteta, te da su pritom svi bili međusobno obogaćeni te iskusili da se toga ne treba uopće bojati.

Uz pohvalu interdisciplinarnosti simpozija biskup je otvorio pitanje ropstva danas. Iznio je podatke o 35,8 milijuna ljudi u svijetu koji su danas svedeni na ropstvo, više od 20 milijuna osoba koje su danas na prisilnom radu od kojih su 5,5 milijuna djeca (prema podacima iz govora nadbiskupa Silvano Maria Tomasija, stalnog promatrača Svete Stolice pri UN u Ženevi održanog 15.9.2015. na 30. zasjedanju Vijeća za ljudska prava OUN-a i koji se pozvao na podatke Međunarodna organizacija rada). Naglasio je kako papa Franjo upozorava na ravnodušnost, čak poganstvo ravnodušnosti te često govori i o suvremenom ropstvu i njegovim oblicima.

Drugog dana Međunarodnog znanstvenog skupa „Jubileji svetoga Vlaha – poticaj suvremenim znanstvenim promišljanjima“ u dubrovačkoj dvorani sv. Ivana Pavla II. održano je šest izlaganja.

Postoje načini prevladavanja dužničkog ropstva

Dr. sc. fra Josip Sopta iz Franjevačke provincije sv. Jeronima za Dalmaciju i Istru govorio je o temi „Banka milosrđa –’mons pietatis’ – kršćanski odgovor na dužničko ropstvo“. Objasnio je da je riječ ‘mons’ u ovoj sintagmi povezana s hrpom, gomilom predmeta koji su se poslije prodavali da bi se dobiveni novac posudio s niskim kamatama potrebnim obrtnicima i srednjem sloju, što je bilo ‘pietatis’, djelo milosrđa u usporedbi s tada postojećom situacijom kada su židovski bankari davali kredite uz kamatu od 20-50%, te su ljudi upadali u dužničko ropstvo. Mons pietatis su nastale u franjevačkom redu među franjevcima opservantima u 15. stoljeću. Napomenuo je i kako je Stjepan Gradić nakon potresa 1667. godine osnovao svoju banku milosrđa koja se zvala „Mons di San Biagio“ te je i to pomoglo brzom oporavku Dubrovnika nakon Velike trešnje. Jeftinim kreditima tako je razbijena kraljica srednjeg vijeka – lihva, zaključio je predavač.

O „Oporučnom oslobađanju robova ‘pro anima’ u srednjovjekovnom dubrovačkom pravu“ govorio je dr. sc. Marko Petrak s Katedre za Rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Oporučno oslobađanje robova bilo je poznato još u antici, ali je u kršćanstvu dobilo još jednu novu dimenziju, a ta je da se robove oslobađalo „za spas duše“ oporučitelja nakon njegove smrti. Temelj za ovo nalazio se u 25. poglavlju Evanđelja po Mateju. Predavač je kazao da je u svom istraživanju pronašao da se u Statutu Dubrovačke Republike iz 1277. godine nalazi jedna takva odredba, a krajem 13. stoljeća postoji već cijeli trend oslobađanja robova. Neke od takvih oporuka je predstavio tijekom izlaganja. Zaključio je kako je teško reći da su takve oporuke o oporučnom oslobađanju robova bile preteča odredbi o ograničavanju trgovine robljem, ali je moguće da su stvarale atmosferu u društvu da je oslobađanje roba dobro i spasonosno djelo.

Ratno roblje završavalo je kao veslači na galijama

„Ratno roblje: pravni status i sudbine zarobljenih Osmanlija u doba Kandijskog rata (1645-1669)“ bio je naslov predavanja dr. sc. Domagoja Madunića s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavač je kazao da je prvi veći priliv osmanskih zarobljenika došao nakon Lepantske bitke. Većina muškog ratnog roblja završavala je kao veslači na galijama, što je bio težak posao u kojem je postotak smrtnosti bio visok, pa je u to vrijeme postojala i praksa masovnog prelaska na kršćanstvo nakon čega se takve osobe nije slalo na galije. Žensko roblje se većinom udavalo za kršćane, dok su se mladi i djeca nakon krštenja smještali u imućnije obitelji te su tako bili socijalno zbrinuti. Zarobljavanjem robova koji su bili na višim položajima moglo se steći bogatstvo, no vrlo često Morlacima i Hajducima su se u posao petljali providuri Mletačke Republike koji su nastojali unijeti red u trgovinu robovima na tržištu u Dalmaciji. Robci nisu trgovali samo muslimanima nego i kršćanima koje su u zaleđu lovili i prodavali ih u Italiji. Za vrijeme Kandijskog rata trgovina robljem u Dalmaciji je cvala, kazao je, uz ostalo, predavač, a Split i Boka Kotorska su bila glavna izvozna mjesta.

O jednom drugom ratu, onom Morejskom, govorio je dr. sc. Drago Roksandić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a naslov teme je bio: „Ropstvo u Morejskom ratu na istočnoj obali Jadranskog mora (1684.–1699.): novi pristupi staroj temi“. Predavač je primijetio kako je ropstvo na Mediteranu postalo do 15. stoljeća manje važno u društveno-gospodarskom smislu, te je njegovo jačanje u 16. stoljeću povezao s osmanskim fenomenom. Usporedio je sličnosti i razlike Kandijskog i Morejskog rata te ustvrdio kako je Mletačka Republika nakon Kandijskog rata bila na koljenima te ništa nije mogla bez lokalnog stanovništva, a potrebe i interesi tog stanovništva su bili drugačiji od mletačkih. Porobljavanje protivničkih podanika bila je pokretačka snaga novog Morejskog rata koji je bio iscrpljujući, većina ljudi završavala je u ropstvu, otkupljivalo se po principu razmjene i postavljanja uvjeta. Velika većina lokalnog stanovništva nije svojevoljno prelazila na drugu stranu jer je postojala neizvjesnost s obzirom na budućnost. Na kraju je dr. Roksandić kazao kako je granica između civilne i barbarske Europe išla i hrvatskim zemljama, a sve ono što je bilo barbarsko nazivalo se morlačkim, a etičke atribucije s etničkim procesima nisu imale veze.

I Dubrovnikom je prolazilo roblje

„Ropstvo u Osmanskom Carstvu: o slučajevima robova ugarskog, slavonskog i hrvatskog podrijetla zabilježenima u sidžilima sarajevskih kadija iz druge polovice 16. stoljeća“ bila je tema izlaganja dr. sc. Kornelija Jurin Starčević s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kadijski sidžili (sudski registri) su bogati izvori informacija za istraživanja o robovima na ovim područjima jer su oni robovi koji su bili oslobađani dobivali i potvrdu o tome, odnosno to se bilježilo. Na temelju analize dvije skupine sidžila, onih najstarijih i jedinih sačuvanih iz druge polovice 16. stoljeća u Sarajevu, dr. Jurin Starčević je pokazala rezultate analize koja se mogla prilično dobro napraviti jer se u tim registrima nalaze tipizirani podaci o robovima. Predavačica je također naglasila da je prema šerijatu, islamskom pravu, prirodno ljudsko stanje sloboda i da je zabranjeno porobljavati ljude osim u jasno definiranim slučajevima, a to su zarobljavanje u ratu i rođenje u ropstvu.

Radni dio skupa završio je mikrotemom „ Vodopićeva ‘Robinjica’ među hrvatskim književnim robinjama“ o kojoj je govorila dr. sc. Slavica Stojan iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Napomenula je kako se ove godine obilježava 200. obljetnica rođenja pisca, dubrovačkog biskupa Mata Vodopića. Njegov spjev „Robinjica“ objavljen je 1875. godine, prije Hercegovačkog ustanka, i na tragu je ranijih hrvatskih književnih obrada te teme, a govori o hercegovačkoj robinjici koja je bila kao dijete prodana i živjela u kuli u Stocu, te se željela ubiti kako bi svoj život robinje prekinula. Predavačica je naglasila i kako u slikarstvu češkog slikara Jaroslava Čermaka, koji je dolazio u Dubrovnik i družio se o ondašnjom vodećom skupinom dubrovačkih intelektualaca među kojima je bio i biskup Vodopić, postoje teme hercegovačkih robinja. Iznijela je i dubrovačku praksu koja se odnosila na oslobađanje sluškinja, nakon što su preživjele sva zlostavljanja u obitelji gospodara, a koja se nazivala svečanošću „sprave“. Zaključila je kako je Vodopić svoju „Robinjicu“ posvetio dubrovačkoj mladeži, a „Dubrovnik je bio književna, ali i zbiljska pozornica kojom je promicalo roblje“.

U periodima predviđenim za diskusiju nije nedostajalo pitanja i promišljanja s obzirom na to da ova tema u hrvatskoj historiografiji nikad nije bila ovako obrađivana.

Moderator drugog dana skupa bio je jedan od članova organizacijskog odbora dr. sc. Ivica Prlender. Međunarodni znanstveni skup „Jubileji svetoga Vlaha – poticaj suvremenim znanstvenim promišljanjima“ organizirala je Dubrovačka biskupija u suradnji s Gradom Dubrovnikom, a skup se odvijao pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović.

Organizacijski odbor činili su akademik Nenad Vekarić, dr. sc. Ivica Prlender i dr. sc. don Petar Palić, a simpozij je dio godišnjeg programa Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.

Angelina Tadić

Više na stranici.