Ženidba

“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite!” (Post 1, 27-28).

POSTUPAK ZA VJENČANJE
1. Zaručnici se trebaju javiti svome župniku barem 30 dana ranije.
2. Za vjenčanje je nadležan samo župnik na čijem području stanuje zaručnica ili zaručnik.
3. Na upis treba ponijeti krsni i slobodni list (dokaz da do sada nisu sklapali crkveni brak) ne stariji od 6 mjeseci.
4. Ako se iz opravdanih razloga žele vjenčati izvan svoje župe, župnik će im nakon provedenog postupka dati otpusnicu.
5. Ako zaručnicima nedostaje koji od sakramenata (euharistija ili potvrda), o tome trebaju voditi računa i javiti se župniku barem šest mjeseci ranije.
6. Ako je jedan od zaručnika nekršten ili druge vjere, neka se javi svome župniku koji će mu objasniti mogućnosti sklapanja braka.

7. MATIČARU JE POTREBNO DONIJETI:
A). Izvadak (ne Rodni list!) iz matične knjige rođenih (ne smije biti stariji od tri mjeseca);
B). Osobne karte i domovnice (original i preslika);
C). Adrese obaju kumova (najbolje preslike osobnih karata);

Čovjek je bitno određen kao muškarac i žena. Traži zajedništvo i upotpunjenje života. Ovo osnovno zajedništvo nalazi u obitelji koja postaje izvor njegove sigurnosti, rasta i ispunjenja prirodnih, ljudskih čežnja.
Kada želimo na kršćanski način razmišljati o obitelji govorimo o sakramentu ženidbe. Po Isusu Kristu svome Sinu Bog nam je objavio da nije samac nego Trojstvo: Ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga, te je upravo to slika Božja ucijepljena u ljudski život. Muž i žena postaju obitelj tek kad imaju plod svoje ljubavi – dijete. Tako obitelj postaje osnovica ljudskog društva, mjesto gdje se živi nesebično iz ljubavi prema drugome.
“Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja …” (Mt 19, 3-6)
U ovoj rečenici zacrtana je veličina i ljepota nerazrješivosti ženidbe, a time i njezine sakramentalnosti. Isus naglašava da je u ljubavi i zajedništvu muža i žene prisutan sam Bog. Ženidba je i kao prirodna veza Božja ustanova. Tko vjeruje Kristu Isusu i živi s Crkvom, za njega je ženidba više od prirodne ustanove ili društvenog ugovora.

O SAMOM SAKRAMENTU I OBRED VJENČANJA:

Trenuci kada dvoje ljudi, koji su spoznali da se vole, definitivno odlučuju započeti novi, zajednički život – spadaju u najznačajnije trenutke njihova života. Velik je i neizreciv misterij ljubavi između muškarca i žene koji se za cio život “predaju” jedno drugome da svoju ljubav žive neopozivo i do kraja vjerno.

To je tolika tajna da je bračna ljubav između muža i žene u biblijskom govoru “znak” (simbol, slika) Božje ljubavi prema njegovu narodu:
Bog Jahve izabire sebi i ljubi svoj narod Izrael kao što muž izabire i ljubi svoju ženu (u Starom zavjetu Bog sa svojim narodom Izraelom “sklapa” Savez prijateljstva i ljubavi); neopoziva ljubav i vjernost između muškarca i žene “znak” je Kristove ljubavi i vjernosti prema novom Božjem narodu Crkvi, Kristovoj “Zaručnici” (s novim Božjim narodom Bog “sklapa” novi Savez ljubavi i vjernosti u Isusu Kristu).

Kršćanaka je ženidba sakramenat, tj. “vidljivi znak” “nevidljive” Božje prisutnosti i ljubavi. Time veličina i ljepota ljudske ljubavi dobiva novi smisao (novo značenje):
kršćanska je ženidba trajni “znak” Saveza ljubavi što ga je Bog neopozivo sklopio s čovječanstvom u Isusu Kristu;

kršćanska je ženidba “znak” ljubavi koju Bog dariva supruzima i kojom ih povezuje sa sobom; ona je sakramenat i zato što na otajstven način izražava vjeru i nadu muža i žene da njihova ljudska ljubav može postati mnogo više nego što jest jer se temelji na Božjoj ljubavi i vjernosti. Kršćanski je brak nerazrješiv i jedinstven osobito zato što je on sakramenat, tj. što je vidljivi “znak” neopozive Božje Ljubavi i vjernosti i što se na toj ljubavi i vjernosti temelji.

Svaka je ljubav stvaralačka. To osobito vrijedi za ljubav muža i žene koji su pozvani da sudjeluju u stvaranju novih života odgovornim rađanjem djece i takvim odgojem da im djeca mogu odrasti u slobodne i odgovorne ljude. Osim toga, supruzi su pozvani da se ne zatvaraju u svoj “krug”, nego da u življenju bračne i obiteljske ljubavi postaju sve sposobniji za “otvorenost” drugima: angažmanom u zajednici u kojoj žive, radom u svojoj profesiji, prisutnošću i pomaganjem onima kojima je potrebna pomoć, i dr.

Možemo reći da su supruzi djelitelji sakramenta ženidbe jer se taj sakramenat sklapa privolom koju oni izražavaju jedno drugome pred svjedocima (kumovima) i pred predstavnikom Crkve (biskupom, svećenikom ili đakonom). No isto tako možemo reći da sakramenat ženidbe podjeljuje Crkva jer je duboko značenje tog sakramenta Božji dar koji Bog supruzima “badava” poklanja preko Crkve – “sakramenta” Božje prisutnosti i darivanja. Po sakramentu ženidbe Bog na poseban način ispunja supruge svojom ljubavlju i snagom (dariva im “milost”) da ne sustanu i da stalno napreduju u vjernosti i ljubavi te da mogu istinski primiti, voljeti i kršćanski odgajati djecu.
Sklapanje kršćanske ženidbe jest događaj koji se tiče cijele kršćanske zajednice. Stoga je dobro da u slavljenju sakramenta ženidbe sudjeluje šira zajednica vjernika.

Sakramenat ženidbe i sakramenat euharistije usko su povezani: i jedan i drugi na otajstven način “označuju” Kristovo neopozivo darivanje po smrti i uskrsnuću, da bi se ostvarilo jedinstvo ljudi s Bogom i međusobno. Stoga je najbolje obred vjenčanja slaviti za vrijeme mise.

OBRED VJENČANJA

Svećenik dočeka mladence, njihove kumove, roditelje i ostale koji ih prate. Pozdravlja ih i izražava radost cijele zajednice (Crkve).
U Službi riječi svi slušaju Božju riječ i razmišljaju o njoj. (Dobro je da u pripravi za vjenčanje mladenci sudjeluju u izboru čitanja.)
Privola – Svećenik najprije pita mladence o slobodi njihove odluke o spremnosti na doživotnu vjernost te o spremnosti da prihvate i kršćanski odgajaju djecu. – Zatim mladenci pružaju jedno drugome desnu ruku i izražavaju privolu.

Ja, N.N., uzimam tebe N.N. za svoju ženu (za svoga muža) i obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga.

Blagoslov i predaja prstenja – Nakon blagoslova prstenja, mladenci stavljaju jedno drugome prsten na ruku govoreći:

N.N. primi ovaj prstenu znak moje ljubavi i vjernosti, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Sveopća (vjernička) molitva i blagoslov mladenaca.
Obred se može zaključiti molitvom “Oče naš” (ako se slavi izvan mise) i blagoslovom.