O štovanju sv. Antuna u Dubrovniku

U ovo vrijeme molitve i zaziva potičemo na pobožnost svecima poput sv. Antuna i Sv. Roka koji je vjerni narod zaziva u vrijem kuge i potresa. Osobito je čašćen sv. Atun Padovanski
O štovanju sv. Antuna u Dubrovniku potječe iz vremena velike kuge 1437. godine. Ta odluka očito je nastavak zasigurno ustaljene prakse i dugoga iskustva u štovanju Sveca. Zna se daje već 1413. g. blagdan sv. Antuna slavljen tri dana. Donosimo u hrvatskom prijevodu odluku Vlade iz 1437. godine.
Pro festivitate S. Antonii de Padua honoranda Die, 24 mai 1437.
O svetkovanju blagdana sv. Antuna Padovanskoga, dana 24. svibnja 1437.
Odlučeno je da Vlada pobožno sudjeluje na vesperama uoči svetkovine sv. Antuna Padovanskoga, a na samu svetkovinu na misi i vesperama u našem samostanu sv. Frane ponizno ga moleći svim srcem da se udostoji isprositi od našega Stvoritelja, da on svojom blagošću i milosrđem ovaj naš grad oslobodi od ove tako strasne kuge i da ga povrati u prijašnje žuđeno zdravlje. Također određuje da tabla ili slika platnu na kojoj s jedne strane neka bude lik preblaženoga sv. Vlaha s druge strane lik rečenoga preponiznog i svetog brata Antuna Padovanskoga, a u sredini naš grad Dubrovnik.

Te svete likove će se nositi u procesiji, kako odredi časni brat Vilim, vikar našega samostana sv. Frane.

A naknadno, kad se sastane Malo vijeće, ne dirajući odredbu o ovoj svetkovini, treba spomenuto Vijeće odrediti kako se treba pobožno slaviti dan svetkovine spomenutog sv. Antuna Padovanskoga sa svim slavljima i obredima, kako se učini prikladnim spomenutom Vijeću.

Ta važna odluka pokazuje da se sv. Antuna osobito zazivalo u vrijeme kuge. Osim kuge Svecu je pripisana zaštita i od mnogih drugih opasnosti. Kako je kuga u više navrata harala Dubrovnikom, logično je pretpostaviti daje time i čašćenje Sveca raslo do takve odluke Maloga vijeća, kojom je čašćenje sv. Antuna gotovo izjednačeno sa čašćenjem Zaštitnika Grada. Može se slobodno reći da ta odluka svjedoči i o popularnosti našega Sveca među pukom te da je odgovarala očekivanjima naroda. Pobožnost maloga čovjeka Padovanskom Čudotvorcu očitovala se u najtežim kušnjama naroda. U svim zlima koja su ga snalazila (kuga, glad, rat i potresi) zazivao se sv. Antun, molilo se za njegov zagovor, paljene su svijeće i ophodilo se oko kipa. A Svetac je svojom pojavom, svojim izrazom bio upravo slika tražene milosti. On vječno mlad, neporočan, blisko vezan s Isusom, kao da je šaputao riječi utjehe i nade. Odlazeći iz crkve vjerniku je teret bio podnošljiviji, nada jača, a duhovne snage obnovljene. Osim u vrijeme kuge Sveca se častilo i u vrijeme trešnje te u obnovi. Prijevod. J. Sopta.
Gornju fotografiju Brod ZAGREB na sidrištu luke Ust Luga – Baltik. Fotografiju poslao Miro Tomašević (zalazak suncaa 25. III. 2020.) Ovaj brod odgovara pjesmi sv. Ante:”More lanci…”)

MOLITVA ZA NAŠE POMORCE

Ovih dana smo dobili nekoliko poruka i fotografija naših pomoraca. U našem Gradu i našoj župi ima puno pomoraca. I danas je to težak kruh, sa sedam kora. Opasnosti puta, odijeljenost, samoće i brojni drugi izazovi prate naše pomorce. Danas ih imajmo u mislima i molitvama.

Tomislav Majstorović. 18. III: 2020.  na Pacifiku! Poslao nam je ovu fotografiju.