Molitva Majci Božjoj od Loreta, da se vrati u Hrvatsku

Vrati se k nama, Presveta Majko, vrati se k nama sa svojim domom,

Marijo, Majko Božja sa trsatskog brda, sva Te Hrvatska zove.

Uzprkos bura hrvatski brodovi plove,

jedre nabrekla jedra, praćeni gradom i gromom.

Uviek u borbi s mrakom i laži, bili smo prvi.

Najbolji od nas leže staklena oka i ukočene šake,

Zemlja im naša upija krv, a prazne zievaju rake,

hrvatske rieke teku krvave od hrvatske krvi.

Velebit ječi, Kozara plače, mutna valja se Una.

planuše drevni domovi naše stoljetne sreće,

jedino oni pale junacima vrlim zlokobne svieće,

pakao sudi svetcu, pobjedu slavi buna.

Planuše hambari puni, razbiše konobe s vinom,

spališe pitoma sela, srušiše gradove biele,

tužni hrvatski sinci po prašnim cestama sele,

vrati se k nama, Presveta Majko, vrti se k nama sa svojim sinom!

Blažena Gospo Sinjska, Bistrička Majko Sveta.

Prečista Djevo iz Voćina biela, Škrpjela čudesna Mati!

Hrvatska Majko iz Ferma i Loreta!

Iz svih krajeva svieta, nikada Te nećemo prestati zvati: Vrati se! Vrati…

(Antun Bonifačić, „Izabrana djela”, Matica hrvatska, Zagreb, 1996., str. 125.)