Samostan Pohođenja Blažene Djevice Marije u Rožatu sagradila je 1393. Bosanska vikarija. Tokom povijesti samostan je doživljavao brojne preinake. Trošni samostan srušio je 1582. fra Silvestar Galjazović i gradio novi kojega je dovršio fra Frano Radaljević. S istočne je strane crkva, s ostalih stambene prostorije s klaustrom po sredini. Klaustar je jedan od najvećih u provinciji (površine 542,22 m2). Ima romaničke arkade i stupove sa ukrašenim kapitelima (vjerojatno rad fra Frana Radaljevića). Završen je 1585. godine. Jedina reprezentativna prostorija je blagovaonica. Crkva je građena kamenom, sa polugotičkim prozorima i rozetom nad vratnicama. Glavni oltar je kameni s palom Krunjenje Bezgrješne(nepoznati slikar, 19 st.). Dva bočna oltara Gospe Karmelske i sv. Antuna s kipovima je postavio fra Hijacint iz Dubrovnika 1734. godine. U crkvi se nalazilo i groblje. Na istočnoj strani nalazi se trokatni zvonik s kupolom. U potresu 6. travnja 1667. godine potpuno su uništeni crkva i zapadni dio klaustra. Crkva je obnavljana od 1702-1704. godine uz pomoć Republike, a klaustar je uređen 1986. godine. Za vrijeme francuske i početka austrijske uprave samostan je djelomice zaposjela vojska, a po njihovu odlasku popravljen je dio samostana. Lađa crkve popločana je kamenom iz Korčule (1862.g.), dobavljene su klupe te orgulje tvrtke Rieger, zamijenjeni su stari kipovi Gospin i sv. Antuna, obnovljen je zvonik i dobavljena zvona iz ljevaonice Cukrova iz Splita. U potresu 15. travnja 1979. godine samostan je konstruktivno demoliran i prijetila je opasnost da se sruši. Samostan je obnovljen (zauzimanjem Zavoda za obnovu Dubrovnika), a radove je izvelo građevno poduzeće “Međimurje” iz Čakovca (1983-1986.godine). Objekt je armiranjem povezan u cjelinu. Crkva je predana u čisto arhitektonskom stanju (s velikim oltarom – bočni su uklonjeni, a tlo popločano starim pločama). Braća su postavila oltar prema narodu, namještaj i križni put (rad Nine Sedlar). Od potresa 1667. franjevci u više navrata upravljaju mjesnom župom, da bi je preuzeli za stalno 1883.

Pregledom sačuvanih komada izvorne žbuke s ostacima oslikanog posvetnog križa vidljivo je nekoliko slojeva u obliku premaza, skrama i tanjeg sloja cementne žbuke koji prekrivaju spomenuti oslik. Na četiri kruga jasnog obrisa radijusa, bili su oslikani posvetni križevi, a djelomično su sačuvana dva u blijedo crvenkastom tonalitetu. Debljina žbuke oko 1 cm postavljena je bila u jednom sloju te bojana. Rubovi žbuke su mjestimično oštećeni, a vidljive su i razne pukotine

PRIJEDLOG RADOVA  UKLANJANJE NAKNADNIH SLOJEVA I ČIŠĆENJE Radi povećanja čitljivosti kruga s posvetnim križem nužno je provesti postupak čišćenja i uklanjanja naknadno postavljenih slojeva vapnenih premaza, tanjih žbuka i stvorenih tanjih skrama. Probnim uklanjanjem pojedinih slojeva razvidan je mogući tempo čišćenja, izbor alata i količina očišćene površine. Najčešće se prvo koristi mehanička metoda upotrebom ručnih alata: fina dlijeta, skalpel i kistovi različitih dimenzija i tvrdoće dlake. Vlaženjem površine otopinom alkohola i vode (omjer 1:1) pospješuje se odvajanje sloja od podloge i odvajanje sloja od sloja. Time se olakšava postupak uklanjanja naknadno postavljenih slojeva.

KONSOLIDACIJA ŽBUKE I SLIKANOG SLOJA Konsolidacija slikanoga sloja standardni je zahvat prilikom konzerviranja i restauriranja zidnih oslika. Kroz povijest restauracije su za konsolidaciju i impregnaciju slikanog sloja zidnih slika korištena brojna anorganska i organska (bilo prirodna ili sintetična) veziva. Sloj žbuke s vremenom gubi vezivna svojstva. Konsolidacija služi kako bi poboljšali vezivnu snagu i opće fizičkokemijsko stanje žbuke. Injektiranjem se stabiliziraju odvojene zone, zračni džepovi, pukotine i žbuke s oslabljenim vezivnim svojstvima. To se uobičajeno izvodi tankim iglama s kojima se injektira konsolidacijsko sredstvo kako bi doprijelo između nosive podloge i sloja žbuke.

ZAPUNJAVANJE PUKOTINA I OBRUBLJIVANJE Zapunjavanje lakuna i pukotina na površini žbuke radi se u svrhu konzervacije, kako se oštećenje ne bi dalje širilo i kako bi se na površini mogao izvesti zahvat retuša. Zahvat se izvodi odgovarajućom vapnenom žbukom.

REINTEGRACIJA SLIKANOG SLOJA Nakon provedenih zahvata čišćenja naknadnih slojeva i nečistoća te drugih potrebnih intervencija može se utvrditi koliko je postotak izvornog oslika očuvan. Prema tome se radi djelomični ili potpuni retuš te ukoliko ništa nije sačuvani radi se replika prema najbolje sačuvanom križu. Pri zatečenom stanju na jednom je vidljiva sačuvanost najmanje 70% oslika te je prema njoj izrađen grafički vizual. Zahvat retuša/replike izvodi se akrilnim bojama u tonu jednakom kao u originalu. Boja se miješa s Primalom2 u omjeru 1:10 koji ujedno konsolidira površinu, a boja se nanosi kistovima raznih debljina. NAPOMENA: Hoće li se odrasditi retuš i ukojoj mjeri potrebno je definirati s nadležnim konzervatorom. Sve su to lijepo 12. i 13. srpnja 2022. izvele radove ove dvije konzervatorice “KVINARA” Hvala im.

Više ftografija ovdje.