Cijeli list možete oreuzeti u PDF-u ovdje.

Dragi prijatelji našeg župnog lista, stigao nam je najveći i najradosniji kršćanski blagdan – Uskrs. Probudila se cijela priroda, raduje se Crkva, raspjevana je i naša župna zajednica. Sada znamo: patnja i smrt, zlo i grijeh nemaju posljednju riječ. Pobjeda je Isusova. Ipak, nema na ovaj temeljni kršćanski blagdan onih božićnih emocija, ali postoji duboka nutarnja sigurnost: Isus je živ! Dogodilo se sve što je bilo naviješteno i prorečeno, oslobođeni smo od grijeha, prokletstva i smrti. Ponovno smo djeca Božja. Naš život zadobio je novi smisao. Zajedno s Isusom možemo i mi po muci i smrti prispjeti slavi uskrsnuća. Zahvalimo Bogu na tome i radujmo se. Neka radosni Aleluja zvoni u našim ušima i odražava se u našem životu. Radujmo se i slavimo dobroga Boga. Ako vam se pak događa da ne možete pronaći i doživjeti radost Uskrsa, onda znajte da svoga Uskrslog Gospodina ne trebate tražiti ni preko mora ni na kraju svemira. Treba ga tražiti ovdje među nama, u našoj Župi među ljudima. Poznajem ljude koji mjesecima, pa čak i godinama stoje i plaču nad grobovima promašenih života svoje djece, svojih uništenih ideja i planova, svojih rana i problema koje ne mogu oprostiti i zaboraviti ni sebi ni drugima. I žene i apostoli došli su na grob plakati, promatrati svoje uništene ideale koje im je Isus pobudio, a sada je sve to zakopano s njim u grobu. Pred tajnom praznoga groba uvijek smo pred izazovom vjere: “Nije ovdje! Uskrsnu” –veli anđeo ženama. Isus, židovski mladić, čovjek koji je bio određen mjestom i vremenom svoga života i smrti više se ne može svesti samo na tridesete godine naše ere i na Palestinu. On postaje dio svakog ljudskog života koji ga prima u se. “Zaista trebalo je da se sve to zbude”, da bi mi ljudi konačno shvatili da svako naše prokletstvo, bolest, rane i smrt mogu postati blagoslov upravo onako kako je Kristov križ od sramote i prokletstva postao blagoslov i sredstvo spasenja. Kad god stojimo ili prođemo kraj groba, pa bio on tek iskopan i još prazan, uglavnom spustimo pogled, teško je tada pogledati gore k visinama, k Bogu. Uskrs jest upravo to, ni jedan grob ni stvarni ni oni u našim životima neuspjeha, promašaja i razočaranja nije i ne može biti kraj. Uskrsli Krist neka nam obasja tu istinu. Neka On obasja i naš Uskrs! Neka On obasja ovu našu župnu zajednicu kojoj je podario toliko milosti i blagoslova u ovim mjesecima iza nas da mu moramo biti neizmjerno zahvalni. Svima želim sretan blagoslovljen Uskrs!
vaš župnik, don Marinko Šljivić