Svečana misa i procesija na svetoga Vlaha zaštitnika grada i biskupijeSvečano euharistijsko slavlje možete pratiti u izravnom prijenosu Hrvatske televizije, a procesiju na YouTube kanalu Dubrovačke biskupije.Pontifikalno euharistijsko slavlje predvodit će i na njemu propovijedati zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić.
Nakon euharistijskog slavlja slijedi tradicionalna procesija Gradom u kojoj će moći sv. Vlaha i drugih svetaca. Pod nebnicom će se tradicionalno nositi relikvija Isusove pelenice.
3. veljače, 15:30 sati Izvijanje barjaka pred katedralom
Tradicionalni pozdrav barjaka biskupu i katedrali i njihov pozdrav s Gradom.
Poruka štovateljima svetoga Vlaha u domovini i inozemstvuDubrovnik, siječanj 2024.Ljubljena braćo i sestre, svekoliki puče, štovatelji svetoga Vlaha u Gradu, biskupiji, domovini iinozemstvu, poštovani naši pomorci!Promatrajući sv. Vlaha koji u svojoj lijevoj ruci drži naš Grad, u misli mi dolaze riječi Zbornemolitve: „Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitvesvoga naroda i udijeli mir našem vremenu“.Zahvalni smo Gospodinu što možemo slaviti Festu našega Parca i ujedno obilježiti 350.obljetnicu pronalaska moćnika lijeve ruke sv. Vlaha koji je poslije Velike trešnje 1667. godineotuđen, a potom pronađen u Genovi 1674. godine. Unatoč brojnim društvenim promjenama urazličitim povijesnim okolnostima život našega Parca ostao je trajno isprepleten s našim životima,poput svijeća kojima tradicionalno blagoslivljamo grla prigodom ovoga blagdana.Naša Festa nadišla je ove prostore te je već 15 godina uvrštena na Reprezentativni popisnematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-ove zajednice. Ponosni smo što je gradDubrovnik prepoznat u svijetu i po kršćanskim vrijednostima.Gledajući ili dotičući moćnike s relikvijama Svečevih ruku u procesiji, sjetimo se našihprethodnika koji su svojim rukama gradili i čuvali Grad, svu ovu lijepu vjersku i kulturnu baštinute nam ostavili primjer koji možemo nasljedovati i danas. Stoga je dobro podsjetiti se početakastvaranja, trenutka kada Bog stvara čovjeka na svoju sliku (usp. Post 1, 27). Na jednoj od slika uSikstinskoj kapeli prikazano je veličanstveno stvaranje Adama. Bog pruža ruku, daje svoj dah,iskru života, samoga sebe i stvara čovjeka. Sve što imamo i jesmo primamo iz Božje milosrdneruke. Bog nas i po primjeru svojih svetih potiče da nastavimo ostvarivati njegovo djelo u ovomsvijetu kako bismo, stvoreni na njegovu sliku, što više nalikovali na njega, živjeli od rada svojihruku, pružili ruku pomoćnicu i pomirnicu te činili dobro svima.Slijedeći Boga Oca i svoga učitelja Isusa Krista, naš Parac, ne umara se u ruci držati Grad, bdijenad njim i čuva ga, otvara svoje ruke i liječi svakoga čovjeka. S biskupskim štapom u ruci, radije jehtio biti koristan negoli vladati te svojom prisutnošću i blizinom postaje već stoljećima dio našihobitelji, prijatelj, brat, pastir i čudotvorac kojemu se utječemo u svojim potrebama i molitvama.On je onaj koji pomiruje i ujedinjuje te nas okuplja sa sve četiri strane svijeta.Sveti Vlaho bio je čovjek po mjeri Kristovoj, gorljiv u propovijedanju i ustrajan u ispovijedanjuvjere, pronosio je Božju ljubav riječju i djelom. Bez obzira na teškoće i progone, kada se tražilo odnjega da se odreče vjere, duboko uvjeren u istinitost uskrsnuća, odgovara onima koji odlučuju onjegovu životu: „Kako se može oko koje je već ugledalo svjetlo, opet zaljubiti u tminu?“Nažalost, ima tmina koje nas privlače i obuzimaju. No možemo se pitati na koje bi nas tminei opasnosti sv. Vlaho danas upozorio kao nekad, prema predaji, Dubrovčane na onu mletačku?Možda bi nas pozvao da pogledamo svoje ruke i razmislimo jesu li stvaralačke poput Božjih ili susputane različitim okovima u činjenju dobra. Naš Parac pruža nam svoju ruku kako bi nas ohrabriou svim izazovima s kojima se susreće naše društvo u demografskim pitanjima, egzistencijalnimpoteškoćama, obiteljskim problemima, manjku radosti, raznim ovisnostima, nedovoljnomosjetljivošću prema bližnjima, osobito osobama s invaliditetom, ranjivim skupinama društva,različitim stresnim situacijama koje utječu na kvalitetu naših međuljudskih odnosa i života.Bog nam daje slobodne ruke kako bismo ga u svemu proslavljali te bili njegova produženaruka ljubavi, dobrote i mira u ovome svijetu.I nas su primile ruke kad smo došli na ovaj svijet. U prvim pokušajima novih koraka, ruke sunas pridržavale. Kad smo bili gladni, ruke su nas hranile. Ruke su nas podizale i kad smo padali. Unašim žalostima ruke su brisale suze s našega lica. Kad smo pokušavali nešto graditi, ruke su nampomagale. U susretima pružamo ruke jedni drugima i bliskost izražavamo zagrljajem.Budimo i mi danas ‘dobre ruke’, stvaratelji i promicatelji dobra koje ćemo ostaviti budućimgeneracijama na trajni spomen, poput naših predaka čijom se zaslugom ove godine spominjemostote obljetnice: objave novog izdanja Oficija sv. Vlaha na hrvatskom jeziku, velike obnove Zbornecrkve sv. Vlaha te novih zvona katedrale uz koja možemo kliktati: „Uz barjaka vijor, i zvona časnizvuk, himnu Slobode davne, pjeva ti harni puk“.Živio sveti Vlaho na suhu i na moru!
+ Roko Glasnović,dubrovački biskup