Sol zemlje i svjetlo svijeta
Iz 58,7-10; Ps 112, 4-9; 1 Kor 2,1-5; Mt 5, 13-16
Sol je kod starih naroda bila simbol istinskog susreta, dobrih namjera i prijateljstva u koje se čovjek može pouzdati. Ponuditi nekome kruh i sol značilo je ponuditi dotičnom savezništvo, vezati životne sudbine uz drugoga. Kad se stavlja u juhu da bi dala okus mora se otopiti. Tek par zrna, a tako je učinkovita.
Sol ima moć očuvati hranu od kvarenja. Nekad su ljudi jedino uz pomoć soli mogli sačuvati ribu ili meso. Kršćani nisu masa nego malo zrna u svijetu. Izgube se kroz nesebično davanje za bližnjega, ali to svjedočanstvo ima moć preobraziti svijet u kojem oni žive i djeluju. Kršćani svojim životom čuvaju svijet da njime ne zavlada pokvarenost. Tako sebi stalno posvješćuju istinu da su djeca Božja, te kao sol čuvaju uzvišeno dostojanstvo svih ljudi.
Kad je papa Pavao VI. za vrijeme posjeta Indoneziji odlučio slaviti svetu misu u večernjim satima na rasvijetljenom nogometnom stadionu u Jakarti iznenadio je svijet. U toj raskoši svjetla koje je davao stadion, odredio je da se zapali i jedna velika svijeća, na kojoj su svoje male svijeće zapalili svi prisutni biskupi, svećenici, bogoslovi i ministranti koji su to svijetlo predali ostalim vjernicima na stadionu. Bilo je dogovoreno da se za vrijeme podizanja ugase sva svjetla na stadionu, tako da su ostale samo zapaljene svijeće. Papa u ovoj zgodi nije nijednom riječju protumačio ovaj čin. Tek kad se vratio u Vatikan komentirao je to kao znak koji u tom času nije trebao tumačenja, jer je on zorno pokazivao što je Crkva za ovaj svijet.
Molimo da u svakome od nas ne ponestane soli i svjetla vjere koja je tako potrebna svijetu. Jedna sunčana zraka i zrno soli ponekad nas mogu učinit sretnima zbog vjernosti Kristu. Ako to drugi osjete u susretu s nama onda se ove vrijednosti množe. Isus je svojim učenicima ostavio djelo spasenje koje se propovijeda i živi u Radosnoj vijesti. Dok samo odabrani propovijedaju, svi su pozvani u životu svjedočiti stvarnosti soli, svijetla i grada na gori.
