KUNA, DEKRET STONSKOGA BISKUPA VICKA LUPI 30.8.1705. fra Josip Sopta

Rožat, arhiv samostana, folio volante.I danas neki postavljaju pitanje vlasništva crkve Gospe Delorite na Kuni. Prije više od 200 godina franjevci su imali problema s dokazivanjem svoga vlasništva. Ne samo crkve nego i samostana. Stoga donosimo slijedeću bilješku.Nakon smrti biskupa Lupi dogodio se nemili događaj uzurpacije samostana u Kuni. U opisu događaja u Kuni provincijalni vikar Izidor iz Stona je poslao pismo Kapitularnom vikaru Stonske biskupije Petru Paskvaliću, jer je u tada bila bez biskupa – sede vacante od 1709., u kome opisuje događaje u vezi samostana i crkve Gospe Delorite.Pismo je poslano iz samostana Male braće 22. veljače 1809. Na žalost i Kapitularni vikar je umro prije nego je pismo njemu uručeno.U pismu je opisan nevjerojatan događaj. Godine 1809. za vrijeme Napoleona francuska vojska je nasilno ulazila u samostan te profanirala svete prostore oduzimajući fratrima sva prava. U gotovo svim samostanima je kraće ili duže boravila vojska. To je izgleda ponukalo i neke svećenike da proglase samostan na Kuni „narodni“ i da nitko osim naroda nije vlasnik samostana. Pet svećenika rodom s Pelješca: Baltazar Vidoš, Antun Kačić, Krsto Čolić, Krsto Špaleta i Nikola Basgon su nasilno, u nazočnost provincijala fra Celsa i gvardijana fra Izidora, išli u crkvu slaviti misu i slobodno ulazili u samostansku klauzuru. Svoj postupak su pravdali narodnom voljom i pravom. Ustvrdili su da nitko nema prvo pa ni Rimski papa davati crkve i samostane redovnicima. Konačno, to je odredio Napoleon, da se i papa mora podložiti svjetovnom sudu.Fra Izidor je predbacio je rečenim pobunjenicima da nisu pročitali dekret biskupa Lupi.Nekada se u arhivu samostana u Kuni čuvao cijeli dekret biskupa Lupi od 30. 8. 1705. Navodimo nevažniji dio dekreta i prijevod koji glasi:

Latinski:„(omissis)… Tibi patri provincijali Provinciae Ragusinae minorum de opservantia, tuisque successoribus ex eiudem Provinciae patribus eamdem ecclesiam concedere decrevimus, prout presenti decreto concedimus, et assignamus, et hoc ex speciali Indulto et Commissione S. Congregationis Episcoporum et Regularium sub die 6. februarii 1705. et accedente etiam consensu immo supplicante parocho eiusdem Parocchiae, cum omnibus suppelletili, et alliis sive mobilibus, sive immobilibus ad eadem ecclesiam quomodocumque pertinetibus , vel in futurum obveniendis, nec non facultatem ibi conventum construendi, in quo fratres commode ac libere habitare et absque ulla dependentia vivere queant, prout in ceteris vestris conventibus, elargimur“

Hrvatski: „(ispušteno) … Tebi ocu provincijalu Dubrovačke provincije Male braće opservanata, i tvojim nasljednicima iste Provincije određujemo pokloniti ovu crkvu, tako ovim dekretom poklanjamo, i određujemo, a ovo prema posebnom Indultu i Dopuštenju Sv. Kongregacije za biskupe i redovnike izdane dana 6. veljače 1705. također priloženim pristankom i molbom župnika iste župe, poklanjamo sa svim namještajem, i svim pokretnima i nepokretnim stvarima koje na bilo koji način pripadaju istoj crkvi, ili će ubuduće steći, k tome i dopuštenje da tu sagradite samostan, u kojem će fratri nesmetano i slobodno stanovati, i bez ikakve ovisnosti mogu živjeti, kako je to i u ostalim vašim samostanima“