Franjevačka prisutnost u Bosni
XIII. UTORAK MOLITVE SV. ANTI U ROŽATU u 19 sati

SV. ANTO ČUDOTVORAC
[Život sv. Ante Padovanskog – XIII. dio]

Ono što je Svetac [sv. Anto] bio ljudima za života to je ostao i iza smrti. On je ljudima vjerni prijatelj, pomoćnik u svakoj nevolji. Malo iza svoje smrti Svetac je očitovao svoju pomoć jednom svom prijatelju isprosivši mu pomoć kod Boga. Vjerni sluga Gospodinov opat Toma iz Vercellija imao je vratnu bolest. Liječnici su otkazali i rekli da ne mogu izliječiti vrat. Nenadano se ukazao Svetac u njegovoj bolesničkoj sobi. Opat nije znao ni slutio da je Svetac umro. Anto ga prijatno pozdravi i reče: „Pogledajte, oče, svoga magarca ostavio sam u Padovi i požurio sam natrag u zavičaj.“ Iza ovih riječi Svetac se približi bolesničkom krevetu, dotakne se nježno i lagano vrata, a u isti čas bolesnik je bio izliječen. Opat je osjetio da je ozdravio. Što je brže mogao, on je ustao i žurio van da pronađe Sveca. Došao je u samostan i saopćio slučaj braći. Svi su mu pomogli i tražili su Antu. No njihov trud je bio uzaludan. Niko nije vidio da je Svetac ušao u samostan. Vratar ga također nije vidio. Uto je stigla vijest o Svečevoj smrti. On je umro baš u onaj čas kad se ukazao opatu i ozdravio ga na čudesan način. Svetac je tim dokazao prvi puta da on i u nebesima zagovara one koji su u stisci a traže njegovu pomoć.

Nekoliko mjeseci iza Svečeve smrti njegovu sestru u Lisabonu Felicitas zadesila je teška nesreća. Njezin petogodišnji sinčić igrao se sa drugovima na morskoj obali. Nenadano mu se poklizne, upane u more i uduši se. Nakon dva dana našli su njegovo truplo. Sva ožalošćena i uz tešku bol uzela je majka njegovo tijelo, pritisla ga uz svoje grudi i povikala uzdišući: „Anto! Pomozi svojoj sestri! Ti se nećeš oglušiti na moje molitve. Povrati život mojemu sinu! Ja ću ga darovati Bogu, on će biti franjevac kao i ti!“

Dogodilo se čudo. Dječarac progleda, nasmije se na majku, on se probudi od dubokog sna, sna smrti. Dječarac je zagrlio majku. Svečevim zagovorom Bog mu je povratio život. Majka je održala svoje obećanje. Mali je kasnije postao vjerni sin sv. Franje, vatreni franjevac.

Iz zahvalnosti prema velikom svecu i čudotvorcu grad Padova, gdje počivaju smrtni ostanci Svečevi, godine 1263. podigao je velebnu baziliku u počast velikog čudotvorca. Crkva je sagrađena u grčkom bizantinskom slogu. Ova crkva i danas ubrojava se među najljepše crkvene građevine. Kada su se u ovu crkvu prenosili Svečevi mrtvi ostanci prisustvovao je i sam general Reda sv. Bono od Baguorea. U njegovoj prisutnosti otvoren je Svečev grob. Meso se bilo pretvorilo u prah, kosti su ležale u prahu. Jezik je bio crven i svjež. Svi su se čudili kako se jezik sačuvao u tom obliku. General Reda sav zapanjen – kasnije naučitelj Crkve sv. Bono –uskliknuo je: „O blagoslovljeni jeziče! Ti si uvijek slavio Gospoda, a ujedno nastojao da ga i drugi slave. Sada je jasno kakve si zasluge stekao pred Gospodinom.“

Od toga vremena grad Padova postao je svetište sv. Ante i kroz stoljeća do danas to je jedno od najpoznatijih prošteništa u katoličkoj Crkvi i uopće na svijetu. To je utočište – grad kamo dolaze ljudi koji se nalaze u stiskama razne vrste – bijednici duševni i tjelesni.

Veliki papa Leon XIII. nazvao je sv. Antu „svecem cijeloga svijeta“. Nema skoro crkvice, svetišta u katoličkom svijetu u kojem se ne bi nalazila slika ili kip čudotvorca svijeta sv. Ante. Današnji svijet katolički a i inovjerci sudionici su i svjedoci njegova zagovora kod Gospodina. Već je prohujalo sedam stoljeća. No niti jednog časa Katolička crkva ne zaboravlja na sveca od Padove. Nisu nikada uzaludne molitve. Čudesa se događaju iz dana u dan. Mnogi i mnogi pričaju o uslišanim prošnjama. Svakoga utorka u Svečevim crkvama ili pred njegovim oltarom razliježu se vapaji: „Sveti Anto, moli za nas! Pomozi nam u našim potrebama. Ne napusti nas!“

O štovanju sv. Ante u našem katoličkom hrvatskom puku mogli bi napisati čitavu knjigu. O tome govore crkve, kapelice, zavjeti, pobožnosti, pjesme, molitvenici, glasnici, kalendari, zvona, pogrebna društva s njegovim imenom, organizacije njegove omladine itd.

[Za vrijeme trajanja pobožnosti 13 utoraka sv. Anti, svakoga utorka do njegova blagdana donosili smo u nastavcima neznatno izmijenjen životopis Sveca svega svijeta, koji je fra Rastislav Drljić, ondašnji profesor Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, objavljivao u Glasniku sv. Ante 1936-1937. godine. Ovo je trinaesti i ujedno posljednji dio životopisa preuzet iz Glasnika sv. Ante, god. XXXII. (1937), str. 372-374.]
[Vladimir Blažanović, Sv. Anto, vitraj u Svečevoj crkvi u Busovači]