Više od pedeset svećenika iz cijele Dubrovačke biskupije sudjelovalo je na misi posvete ulja na Veliku srijedu 28. ožujka u dubrovačkoj katedrali, te su slaveći euharistiju s mjesnim biskupom mons. Matom Uzinićem proslavili i Svećenički dan koji se slavi na Veliki četvrtak, ali ga oni slave dan ranije u zajedništvu, budući da u četvrtak nisu u mogućnosti zbog obveza na svojim župama. Na misi su svećenici obnovili svećenička obećanja kojim su još jednom potvrdili svoje potpuno predanje Gospodinu i ljudima kojima su kroz svoju službu poslani. Biskup Uzinić je također blagoslovio ulja za sakramente koje su nakon mise svećenici ponijeli u svoje župe.

Na misi je sudjelovao i imenovani hvarski biskup, a dosadašnji svećenik Dubrovačke biskupije, mons. dr. Petar Palić, koji se ovom prilikom oprostio od svoje subraće svećenika i vjernika Dubrovačke biskupije, kazavši da je život „hvala“ i „oprosti“, te je zahvalio Gospodinu za sve što mu je dao u gotovo 23 godine provedenih u Dubrovniku, nastavivši:  „Ovo je prije svega zahvala vama oče biskupe za povjerenje koje ste mi iskazivali za vrijeme moje službe generalnog vikara. Ovo je zahvala i vama, braćo svećenici, za sve one trenutke koje smo zajednički dijelili na ovom području navješćujući Gospodinovu riječ, slaveći Gospodinova otajstva, dijeleći radosti i nade, žalosti i tjeskobe ljudi s kojima smo ovdje živjeli. Ovo je riječ ‘hvala’ i svima vama draga braćo i sestre. Moj je svećenički život većinom bio vezan uz ovu katedralu, ali ne samo katedralu, nego po službi i uz svaku župu naše biskupije. Zato želim zahvaliti vama koji ste ovdje ali i svima onima koje sam susretao u različitim prigodama diljem naše biskupije.“ Osim zahvale, zatražio je i oproštenje „za sve one trenutke i sve ono kada nisam očitovao onu lijepu sliku naše Crkve i lijepu sliku svećenstva, a bilo je takvih trenutaka“. Kazao je da iako Gospodin želi da on svoju službu nastavi negdje drugdje, ipak ostaje vezan uz ovu biskupiju i po tome što su Hvarska i Dubrovačka biskupija dio iste metropolije, te je zamolio sve vjernike da i dalje mole za njega.

U svojoj propovijedi biskup Uzinić je mons. Paliću zahvalio za njegovo svećeničko služenje u Dubrovačkoj biskupiji, kazavši da koliko god mu je žao što odlazi, toliko mu je drago da će, na nov način, moći nastaviti služenje u susjednoj i dragoj Hvarskoj biskupiji, te mu zaželio da bude s blagoslovom „ad multos annos“.

U propovijedi je biskup istaknuo i riječi proroka Izaije koje je u nazaretskoj sinagogi pročitao sam Isus, te se biskup posebno zaustavio na riječima „danas se ispunilo“ kazavši da u tome „možemo vidjeti i svoj danas u kojemu se te riječi odnose na sve nas kršćane, osobito nas koji smo mu se ovim svečanim euharistijskim slavljem na kojem ćemo posvetiti ulja po kojima će se u Crkvi nastaviti izlijevanje Duha Svetoga, pridružili u nazaretskoj sinagogi“. Čestitajući don Vojislavu Vlašiću koji će ove godine proslaviti 50 godina svećeničke službe i don Željku Kovačeviću koji će proslaviti 25 godina, kazao je da i sam ove godine proslavlja 25. obljetnicu svog svećeničkog ređenja, te želi ovo misno slavlje učiniti misnim slavljem i svog srebrenog svećeničkog jubileja. Kazao je da su ti jubileji uvijek prigoda svećenicima da se prisjete osnovnih poruka s prezbiterskog ređenja, onako kako ih prenosi Rimski obrednik, ali i kako bi se s tim usklađivali, kako ne bi zastranili u svom svećeništvu ili s njim spojili djelovanja koja se ne mogu spojiti sa svećeništvom nego ga kompromitiraju. Kazao je i da se svećeničko poslanje ne iscrpljuje u slavlju euharistije, nego se ostvaruje i u slavlju drugih sakramenata, ali i na druge načine: „Krštenjem smo poslani pridruživati ljude Božjem narodu, sakramentom pokore opraštati im grijehe u ime Isusa Krista i Crkve, svetim uljima krijepiti bolesnike, slaviti svete obrede, preko cijelog dana prinositi hvale, zahvale i molbe, ne samo za Božji narod, nego i za sav svijet.“ Kazao je i da svećenici uvijek moraju biti svjesni toga da im svećeništvo nije dano za njih, nego su uzeti između ljudi i postavljeni za ljude na službu Bogu. Istaknuo je da danas biti svećenik znači biti onaj koji s Isusom može reći: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!“, a onda riječima i životom s njim i pokazati da je doista pomazanan i poslan, ne biti političar, trgovac i menadžer ili nešto slično, nego biti blagovjesnik siromaha, osloboditelj sužnjeva, ozdravitelj slijepih, osloboditelj potlačenih, da je doista pomazan i poslan biti onaj tko svojim svećeničkim životom i djelovanjem, svojim svećeničkim služenjem u ime Isusa Krista, svima i uvijek donosi milost Gospodnju, njegovu ljubav i milosrđe, njegovo oproštenje.

Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi.      Šime Zupčić

Više na stranici Dubrovačke biskupije ovdje,