Noćas 1. 3. 2018. preminuo je u bolnici na Firulama u Splitu dugogodišnji član samostana i župni vikar u Rožatu fra Stjepan Pupić Bakrač. Fra Stjepan je ovdje djelovao od 1985. do 1994.
Njegov rad u ovoj župi bit će zapamćen po zauzimanju za obnovu župe. U prvo redu je radio na obnovi pojedinih crkava i kapela. Njegovom zaslugom obnovljene su crkve sv. Nikole u Dračevu selu, Crkva Presv. Trojstva u Šumetu ta nakon ratnih razaranja obnova crkva Matica u Rožatu.
Posebno će biti zapamćeno njegovo djelovanje za vrijeme agresije na Dubrovnik. On je zajedno sa župnikom fra Franom Delić izbjegao u Malu braću. Odatle su obojica redovito dolazili u župu Rožat da budu na usluzi vjernicima koji su ostali pod okupacijom. Tako je bilo sve do 26. svibnja 1992. kada je Rijeka Dubrovačka oslobođena. Prošle godine su njih oba obojica bila u Komolcu na obilježavanja 25. godišnjice oslobođenja Rijeka Dubrovačke.
Fra Stjepan se bavio i pisanjem. Neki od njegovih tekstova objavljeni su u listu “Rožat”.
Za sva dobra koja si činio ovdje i drugdje neka Ti Gospodine, drago brate Stipe, bude nagrada!
Fra Josip Sopta

SPROVOD je u Splitu na groblju  Lovrinac, 3. ožujka 2018. u 12 sati.

O životu:

fra Stjepan Pupić Bakrač
Dana, 28. veljače 2018. u večernjim satima, u splitskoj bolnici „Križine“ preminuo je fra Stjepan Pupić Bakrač u 80. godini života, 60. godini redovništva i 54. godini svećeništva. Sprovodni obredi pokojnog fra Stjepana bit će u subotu 3. ožujka u 12 sati na groblju „Lovrinac“ u Splitu. Odmah nakon sprovodnih obreda uslijedit će sv. Misa u samostanskoj crkvi na splitskom Poljudu.

Fra Stjepan Pupić Bakrač rođen je u Otoku kod Sinja na Svetkovinu Gospodnjeg utjelovljenja, 25. ožujka 1938. godine, od oca Andrije i majke Luce r. Bilobrk. Kršten je odmah dan nakon rođenja u Župi sv. Luke u Otoku, a sakrament svete potvrde je primio 1. srpnja 1948. u istoj župi. U Makarskoj i Sinju završava prvih šest razreda klasične gimnazije. Maturirao je u Zadru 1957. godine, kada započinje i novicijat na Košljunu. 1958. godine polaže privremene zavjete, te nakon odsluženja vojnog roka nastavlja studij filozofije u Samoboru i Zadru. Godine 1963. u Zadru polaže svečane zavjete u Redu Male braće, te je sljedeće godine zaređen za đakona i prezbitera. Od 1964. djeluje u Samostanu Male braće u Dubrovniku gdje upisuju Višu muzičku i Višu pedagošku školu. 1966. godine uprava mu Provincije dopušta polaganje licencijata na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Od 1969. do 1971. djeluje kao kapelan časnih sestara franjevki u Zadru na Voštarnici, a od 1974. do 1976. vrši službu župnog vikara u Puli. Od 1976. do 1979. u službi je gvardijana splitskog samostana na Poljudu, gdje dvije godine vrši i službu župnika. Od 1979. do 1982. vjeroučitelj je studenata u Dubrovniku, kada odlazi za samostanskoga vikara na Hvar. S Hvara 1985. godine odlazi u Rožat gdje ostaje sve do 1994. godine kada je premješten u Trogir. Vršio je i službu definitora od 1991. do 1994. godine. U Samostanu na Dridu vršio je službu predstojnika i župnika, a u lipnju 2006. godine biva premješten u Samostan sv. Ante na Poljud gdje ostaje sve do svoje smrti.