Treba moliti, postiti, činiti pravedna djela, davati milostinju… Treba nam se obratiti, izvući se iz svoje grješnosti, vratiti se Bogu posteći, kukajući i plačući, izmiriti se s njime, jer on je nježnost sama i milosrđe. On, naš nebeski Otac, koji sve vidi i sve proniče, po svome Sinu Isusu Kristu poziva nas na novu pravednost pred njim i na novu nadu da on nagrađuje sve koji mu se iskrena srca obraćaju. Evo sad je vrijeme milosno, sad je vrijeme spasa. Čuvajmo se da ne primamo uzalud milosti Božje. To je sukus misnih čitanja koja slušamo prvoga dana korizme.
Pokora je vrijeme milosti, vrijeme spasenja, jer pokora je je jedini način da se oslobodimo sramotne grješnosti. Oslobađa nas doduše sam Bog svojim milosrđem. Ali nas pokora i molitva osposobljavaju da primimo Božje spasenje. Pokora, kako to ističu korizmene misne molitve, čisti dušu, kroti našu ljudsku narav, suzbija zle sklonosti, oslobađa nas sebičnosti i navezanosti na vremenita dobara, otvara nam srce za potrebne po uzoru na Božju dobrotu, daje nam milost da u ovom prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje.
Postovi, molitve i pokora, prema tome, nisu sami sebi svrha. Oni nas osposobljavaju da očima naše duše jasnije vidimo znakove Božjeg spasenja, da ušima naše duše jasnije čujemo Božju riječ spasenja, da je bolje razumijemo i da je u slobodi srca odlučnije prihvatimo kao svoju. Djela pokore nas osposobljavaju da postanemo djeca spasenja. Grijeh zamagljuje naše poglede, zaglušuje naše uši, iskrivljuje naše misli i otupljuje našu volju za prave odluke.
Odricanje časti Boga. Odricanjem čovjek jasno pokazuje sebi da se ne živi samo od kruha, nego i od Božjih riječi. Zato je odricanje svjedočanstvo novog stvorenja i novog svijeta u kojem Božanska ljubav, žrtva iz ljubavi, postaje mjerilo vrijednosti svih stvari. Pokora je tako čin zahvalnosti Bogu za dar pomirenja i spasenja. Ona čisti naše biće koje je hram Duha Svetoga u kojem se proslavlja Bog po novom čovjeku oslobođenom od grijeha i rođenom odozgor. Pokora i djela milosrđa autentično svjedoče našu opredijeljenost za Krista koji je bio dobar svima i življenje božanskih vrjednota na koje nas je pozvao.
Konačno, djela molitve i pokore, napose onda kada su izraz milosrđa prema potrebitima, imaju snažnu društvenu dimenziju. Ona su naše zauzimanje za pravedniji svijet.