Trideset i troje krizmanica i krizmanika župe Velike Gospe u Rožatu primilo je u subotu, 28. svibnja u klaustru franjevačkog samostana sakrament Potvrde.
Djelitelj sakramenta bio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić kojeg su predstavnici krizmanika i roditelja na početku slavlja pozdravili. Krizmanik Luka Kovač je kazao kako su svjesni da se mnogi krizmanici nakon ovog sakramenta udalje od Boga i od Crkve, te da će oni nastojati „surađivati s Duhom Svetim i njegovim darovima, s namjerom da služimo Bogu i svome narodu“. Majka krizmanika Silva Violić je istaknula kako je krizma u ovoj Godini sv. Vlaha i Godini milosrđa za njih roditelje posebna jer su dočekali dan „kad će naša djeca ovom Svetom potvrdom potvrditi svoju vjeru, vjeru koju smo mi roditelji svjedočili na njihovu krštenju i prenijeli na njih“.
U homiliji je biskup govorio o evanđelju o čudu ozdravljenja satnikova sluge, naglasivši kako se iz cijelog konteksta vidi da nije u središtu ozdravljenje sluge nego čudesna vjera rimskog satnika, kojemu Isus odaje veliko priznanje rekavši da niti u Izraelu nije našao tolike vjere.
Isto priznanje će satniku s vremenom odati i Crkva, preuzimajući ovu satnikovu ispovijest vjere kao svoju ispovijest vjere neposredno prije obreda pričesti: Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov moj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja, kazao je biskup.
Satnikova vjera je tim značajnija i veće iznenađenje jer satnik nije pripadao židovskom narodu nego je bio okupatorski vojnik, poganin, Rimljanin. I zato se s pravom svima nama postavlja pitanje odakle je taj poganin mogao iscrpsti tu i takvu vjeru. Na vjeronauku ste učili da je vjera dar koji dolazi od Boga i da mi svojom vjerom odgovaramo na taj Božji dar, podsjetio je biskup krizmanike na ono što su naučili te nastavio objašnjavati odakle satniku vjera. „Ona proizlazi iz nužne, ali sasvim obične značajke satnika, a to je ljudskost. Ovaj satnik je prije svega dobar čovjek i iz te njegove ljudskosti proizlazi ova vjera kojoj se Isus divi“.
Ta satnikova ljudskost opisana je u evanđeoskom ulomku činjenicama njegove brige za vlastitog bolesnog slugu za kojeg se kod Isusa zauzimao da ga Isus ozdravi i zauzimanjem samih židovskih starješina za njega kod Isusa, koji su istaknuli da taj satnik voli i poštuje njihov narod, te im je čak sinagogu sagradio. 
Obraćajući se krizmanicima, biskup im je za primjer stavio vjeru satnika kojoj se divi i Isus i Crkva i potaknuo ih da njihova vjera bude i veća i jača i bolja od satnikove. A u tome će im pomoći Duh Sveti kojeg će primiti kao i kršćanska zajednica koja uključuje njihove roditelje, vjeroučitelje, kumove i župu. A sami krizmanici odsada svojim životom trebaju, uz ostalo, biti i primjer vjere mlađima.
Biskup je također u propovijedi naglasio kako ne treba iz vida gubiti činjenicu i da je satnik bio stranac, pripadnik okupatorske vojske, a ipak je bio dobar čovjek. „Ta činjenica sve nas poziva da nikoga unaprijed ne sudimo, da nikoga unaprijed ne odbacujemo, da se trebamo truditi poboljšavati i Crkvu i društvo u kojem živimo. Ali ne smijemo poprijeko gledati one koji ne pripadaju toj Crkvi i društvu“.
Krizmanici, koje je pripremao župni vikar fra Drago Ljevar, sami su animirali liturgijsko slavlje, a zahvalnost svima na kraju je izrekao župnik dr. fra Josip Sopta.
A.T.
Više na Dubrovačka Biskupija.
Fotografije i video: VSP Video