ZNAKOVI BOŽJE PRISUTNOSTI
Riječ “sakrament” medu kršćanima katolicima česta je i važna. Latinskog je porijekla, a znači približno isto što i grčka riječ “misterij”: “sveta tajna” ili “otajstvo”.
Svako vrijeme ima svoj pristup životu i vjeri. Nekada su ljudi o životu i vjeri mogo filozofirali, te je glavno pitanje bilo: postoji li Bog? Danas ljudi gledaju na sve više praktički i potrošački, konkretno te postavljaju drugo glavno pitanje: što mi vjera znači za život, kakve koristi od vjere? Sve više se pokazuje iskustvo da nema smisla nekome svom silom i upornošću tumačiti i dokazivati Božju opstojnost. Ako čovjek sam ne traži Boga i ne želi s Bogom surađivati i prijateljevati, za njega iskustveno Boga nema. Zato kažemo da je vjera dar Božji čovjeku. Svaki čovjek ima neku prirodnu vjeru. Neki misle da je vjera više plod srca nego razuma. Teško je ocijeniti, što netko misli pod time kada kaže: ja vjerujem, ili, ja ne vjerujem. Danas se osjeća veći problem vjere u praktičnom životu, nego u teoretskom. Kršćanin mora svoju vjeru poznavati, o njoj se informirati, da bi je mogao živjeti.
Sakrameti – znakovi Božje prisutnosti
Bog, kojega u njegovu pravom svjetlu nitko od ljudi nikada nije vidio, objavljivao se ljudima u znakovima. Govorio je znakovima prirode i čudesnim djelima u povijesti spasenja. Da bi ljudi mogli razumjeti Božju brigu i ljubav za njih, Bog im je govorio u simboličkom i slikovitom govoru poruka. Konačno je u Isusu Kristu Božja Riječ uzela naš ljudski život. Bog je u Isusu postao čovjekom. Isus je za nas ljude znak ljudski za nevidljivog Boga.
Za vrijeme svog zemaljskog života dao je svojoj Crkvi znakove posvećivanja koji će nas učiniti zauvijek Božjim prijateljima. Tih znakova ili sakramenata ima sedam:
1. Krštenje 2. Potvrda 3. Sveta Pričest 4. Ispovijed 5. Bolesničko pomazanje 6. Svećenički red 7. Ženidba.